Moguće jePrikazivanje
Porodica okupljena ispred gradskih blokova u kadru iz filma Moguće je

Nezavisni film Mileta Stankovića

Moguće je

Intimna priča o porodici koja se suočava sa bolešću zavisnosti - i o dugom, zajedničkom radu koji promenu čini mogućom.

Plakat filma Moguće je autora Mileta Stankovića
Plakat filma

Nežna priča, bez ublažavanja istine.

„Moguće je“ prati čoveka i njegovu porodicu kroz iskustvo zavisnosti, lečenja i ponovne izgradnje svakodnevice. Film ne traži senzaciju u padu, već ljudskost u oporavku: razgovor, podršku, odgovornost i strpljenje da se život gradi korak po korak.

U priči se prepliću iskustvo pojedinca, porodična svakodnevica i okruženje u kome se podrška uči i praktikuje. To je film o radu koji traje i nakon što prođe najteži trenutak.

„Film ne traži senzaciju u padu, već ljudskost u oporavku.“

01 / Video poglavlje

Prvi razgovor

Film počinje tamo gde se porodična svakodnevica sudara sa iskustvom zavisnosti. Kamera ostaje blizu ljudi i njihovih reči, bez senzacije i bez prečica.

Ovo poglavlje postavlja pitanje od kog sve kreće: kako se o velikom problemu govori kada su poverenje i podrška tek u nastajanju?

02 / Video poglavlje

Svakodnevica koja se gradi

Oporavak nije jedan veliki preokret, već niz malih odluka koje se ponavljaju iz dana u dan. U tom ritmu porodica ponovo uči kako da bude zajedno.

Video poglavlje beleži prostor, tišine i razgovore koji svakodnevni život vraćaju u prvi plan.

03 / Video poglavlje

Podrška nije trenutak

Najvažniji deo promene često počinje tek nakon najtežeg trenutka. Podrška traži prisustvo, granice i spremnost da se razgovor nastavi.

Ovo poglavlje širi priču izvan pojedinca i pita šta zajednica može da uradi kada pomoć postane zajednički posao.

04 / Video poglavlje

Oporavak kao zajednički rad

Završno poglavlje ne nudi jednostavno rešenje. Ono čuva ono što ostaje: odgovornost, strpljenje i mogućnost da se život nastavi korak po korak.

Film se završava otvorenim prostorom za razgovor - sa porodicom, publikom i svima koji u oporavku prepoznaju zajedničku temu.

Arhiva / Paunovo pero

Tri sačuvana traga priče.

Fotografije časopisa ostaju kao poglavlja 05, 06 i 07.

Objavljeni materijal ne ponavlja film, već mu daje istoriju: pokazuje kako je priča zabeležena, predstavljena i sačuvana van samog ekrana.

Naslovnica časopisa Paunovo pero posvećena priči filma Moguće je

05 / Arhivski materijal

Naslovnica koja je sačuvala početak.

Časopis „Paunovo pero“ ostaje originalni trag vremena, ljudi i okolnosti iz kojih je film nastao. Naslovnica beleži trenutak u kojem je ova intimna priča dobila svoj prvi javni okvir.

Ona uvodi porodično iskustvo u širi razgovor o zavisnosti, lečenju i podršci - bez senzacionalizma i bez udaljavanja od ljudi koji su priču živeli.

Otvorene stranice časopisa Paunovo pero sa pričom o filmu

06 / Arhivski materijal

Priča otvorena pred čitaocem.

Otvorene stranice povezuju fotografije sa svedočenjem i daju širi kontekst nastanku nezavisnog filma. U njima su sačuvani ljudi, okolnosti i dug proces iz kojeg je projekat izrastao.

Časopis zato nije samo prateći materijal, već deo arhive filma - zapis o radu koji se razvijao kroz razgovore, susrete i poverenje.

Završne stranice teksta o filmu u časopisu Paunovo pero

07 / Arhivski materijal

Dokument jednog dugog rada.

Završne stranice zaokružuju priču o filmu koji je nastajao duže od prvobitnog plana i bez produkcijskog budžeta. One čuvaju trag upornosti koja je ideju pretvorila u završen projekat.

Kao fizički dokument tog rada, objavljeni tekst ostaje veza između samog filma, porodice o kojoj govori i publike kojoj je namenjen.

08 / Beleška o autoru

Mile Stanković

U dostavljenom materijalu naveden je kao autor filma i čovek koji je uradio scenario, režiju, kameru i video montažu. Kao predstavnik nezavisne video produkcije, bez ikakvog budžeta, samo zahvaljujući pomoći prijatelja i velikoj upornosti, uspeo je da iznese ovaj projekat do kraja.

Prema objavljenom svedočenju, snimanje je trajalo duže od prvobitnog plana i odvijalo se u gradskom i seoskom okruženju. Iskreni razgovori sa porodicom i ljudima koji proces lečenja poznaju iznutra ostali su središte filma.

„Moguće je“ ostaje obećanje skromno po tonu, a veliko po značenju.

Mile Stanković snima kamerom na gradskom bulevaru

09 / Za prikazivanje i emitovanje

Film traži prostor za gledanje i razgovor.

Koncept je namenjen festivalima, televizijama, kulturnim centrima, zdravstvenim i obrazovnim ustanovama i organizacijama koje rade sa porodicama i zajednicom.

Film može da stoji kao samostalna projekcija, ali i kao uvod u moderirani razgovor o zavisnosti, oporavku, ulozi porodice i podršci koju zajednica može da pruži.

  • Samostalna projekcija
  • Projekcija uz moderirani razgovor
  • Tematski program za stručnu ili obrazovnu publiku
Informacije o prikazivanju

10 / Sledeći korak

Sledeće poglavlje je susret filma sa publikom.

Za festivalske selektore, emitere, kulturne centre i ustanove pripremili smo kratak prostor za poruku.

Slanje će biti aktivno čim dodamo kontakt adresu.